Radost nam je darovana da je živimo i da je svjedočimo. Moramo se, dakle, potruditi da je primimo i dopustiti joj da zrači.

Bog je Radost: pred tvojim licem punina radosti, s tvoje desne vječna slast. Budući da smo sinovi Božji mi smo, dakle, sinovi radosti:”U njemu je radost našega srca, u njegovu svetom imenu naša vjera.” Tako je svatko od nas začet iz njegova veselja i obećan njegovoj radosti.

Ono što je temelj naše radosti ponajprije je nježnost Očeva koji ne želi smrt grešnika, nego da se on obrati i živi, i poziva čitav svijet da slavi i raduje se zbog malih znakova našeg povratka k njemu. Raduj se, dakle, pri pomisli na tu Prisutnost punu ljubav i praštanja koja te potiče da joj pjevaš:”Ti postade moja pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.”

Ono što potiče našu radost je zatim prisutnost Krista koji ostaje s nama sve do kraja svijeta. I ne vidjevši ga, ljubimo ga, i ne videći ga, vjerujemo i kličemo od neizrecive radosti pune slave, sigurni da ćemo po njemu postići spasenje naših duša. Onaj koji nam je došao navijestiti Radosnu vijest otkrio nam je svoju ljubav da bi njegova radost bila u nama i da naša radost bude savršena, te da tako u sebi imamo puninu njegove radosti. Ostani u toj radosti Krista koji hoda uz tebe na tvojim putevima i donosi ti radost koju ti nitko ne može oduzeti. Kako imaš pravo ljubiti ga!

Ono što konačno potvrđuje našu radost jest milost Duha Svetoga koji je sam radosno klicanje u srcu Presvetoga Trojstva. On je nosilac radosti, zračenje radosti. On jest Radost. Istinska Radost.

Jer postoji: radost Duha Svetoga. Sposobna da nas razveseli sve do opijenosti. Darovan nam je Duh koji nas obasipa svim svojim dobrima, među kojima je prvo poslije ljubavi, radost. Ne žalosti, dakle, Duha Svetoga u sebi, predavajući se žalosti svijeta. Kao sin Očev, prijatelj Kristov i nosilac Duha, živi, dakle, od Božje radosti.

Bratski život koji zajednicu sabranu u Božje ime, čini živim znakom njegove Prisutnosti, postaje izvorom i žarištem radosti. Vidite kako je dobro, kako je milo, živjeti zajedno kao braća. Ljubav donosi radost, međusobno povjerenje smiruje, zajednički život veseli. Takvo je zračenje trojstvene Prisutnosti kakvo Bog i ljudi od nas očekuju i kako je pisano: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam, radujete se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima. Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što.

Živeći u ljubavi, potakni u sebi i u svakom od svoje braće procvat radosti. Po zračenju zajedničke radosti postani znakom prisutnosti Boga koji te želi obnoviti po svojoj Ljubavi i koji će plesati za tebe, klučući od radosti kao u dane slavlja. Ništa tako ne rastužuje kao nesloga, sumnjičavost, gunđanje i ljubomora. Naprotiv, praštanje, pomaganje, suosjećanje, poniznost izvori su radosti. Da bismo živjeli u radosti, živimo, dakle, u jedinstvu, usavršavajući našu radost skladom naših osjećaja. Molimo svakog dana za svakog brata zajednice milost radosti. Ištite i primit ćete i vaša će radost biti potpuna.

No nemojte zaboraviti da je radost i kći žrtve.

Prava radost rađa se iz napora, kušnje, patnje, kao što je radost Uskrsa provrela iz križa. Smatrajte, dakle, najvećom radošću, braćo moja, ako ste izvrgnuti svim mogućim kušnjama. U poteškoćama, protivštinama, uvredama, progonstvima, radujte se, jer velika je vaša nagrada u nebesima. Nema duboke radosti bez askeze i bez aktivnog sudioništva u Isusovu križu.

Radujte se u onoj mjeri u kojoj sudjelujete u Kristovim patnjama da biste u trenutku objave njegove Slave i vi bili u veselju i radosti. Post, djevičanstvo, bdijenja, praštanje uvreda, stavovi su srca, duha i tijela koji raduju dušu. Za čovjeka pravedna srca, oni su radost.

Iako Božja kazna nije u početku razlog za radost, askeza na kraju, uvijek završava u vedroj smirenosti. Večer donosi suze, a jutro klicanje. Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću. Prepusti se askezi i upoznat ćeš savršenu radost.

Podmetni svoja ramena pod breme discipline, ne budi nestrpljiv pod njezinom stegom, jer na kraju ćeš u njoj naći spokoj i ona će se za tebe pretvoriti u radost. Budeš li jednoga dana i ti mogao reći da više ne tražiš samoga sebe, vodit ćeš najsretniji život što se može zamisliti. Jer sav će tvoj život biti usmjeren prema nadi prave sreće. Kao što je rečeno, išćekivanje pravednih je samo radost.

Završna perspektiva Blaženstva koje će nam biti darovano mora svakodnevno osvjetljavati naš život i podržavati našu borbu. Dobro je često si ponavljati, zajedno sa svetim Pavlom, da patnje ovoga vremena nisu ništa u usporedbi sa slavom koja će se objaviti u nama, i da male nevolje ovoga trenutka pripravljaju, iznad svake mjere, puninu vječne slave. Sav naš život je hod prema vječnoj sreći. Jednom ćemo svi stići na Sion vičući od radosti, vječno blaženstvo će probraziti naša lica obasjana veseljem i radošću. Kako da naš monaški život, koji je sav upravljen prema sigurnosti toga susreta s Bogom, i koji želi anticipirati taj Dan, ne pjeva na svom svagdašnjem putu poput psalmista koji se uspinje u Jeruzalem:”Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u dom Gosopdnji!”

Živimo, dakle, po Božjem obećanju:”Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram, jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegovu radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom.”

Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime.

Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.