No nemojte zaboraviti da je radost i kći žrtve.

Prava radost rađa se iz napora, kušnje, patnje, kao što je radost Uskrsa provrela iz križa. Smatrajte, dakle, najvećom radošću, braćo moja, ako ste izvrgnuti svim mogućim kušnjama. U poteškoćama, protivštinama, uvredama, progonstvima, radujte se, jer velika je vaša nagrada u nebesima. Nema duboke radosti bez askeze i bez aktivnog sudioništva u Isusovu križu.

Radujte se u onoj mjeri u kojoj sudjelujete u Kristovim patnjama da biste u trenutku objave njegove Slave i vi bili u veselju i radosti. Post, djevičanstvo, bdijenja, praštanje uvreda, stavovi su srca, duha i tijela koji raduju dušu. Za čovjeka pravedna srca, oni su radost.

Iako Božja kazna nije u početku razlog za radost, askeza na kraju, uvijek završava u vedroj smirenosti. Večer donosi suze, a jutro klicanje. Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću. Prepusti se askezi i upoznat ćeš savršenu radost.

Podmetni svoja ramena pod breme discipline, ne budi nestrpljiv pod njezinom stegom, jer na kraju ćeš u njoj naći spokoj i ona će se za tebe pretvoriti u radost. Budeš li jednoga dana i ti mogao reći da više ne tražiš samoga sebe, vodit ćeš najsretniji život što se može zamisliti. Jer sav će tvoj život biti usmjeren prema nadi prave sreće. Kao što je rečeno, išćekivanje pravednih je samo radost.