Završna perspektiva Blaženstva koje će nam biti darovano mora svakodnevno osvjetljavati naš život i podržavati našu borbu. Dobro je često si ponavljati, zajedno sa svetim Pavlom, da patnje ovoga vremena nisu ništa u usporedbi sa slavom koja će se objaviti u nama, i da male nevolje ovoga trenutka pripravljaju, iznad svake mjere, puninu vječne slave. Sav naš život je hod prema vječnoj sreći. Jednom ćemo svi stići na Sion vičući od radosti, vječno blaženstvo će probraziti naša lica obasjana veseljem i radošću. Kako da naš monaški život, koji je sav upravljen prema sigurnosti toga susreta s Bogom, i koji želi anticipirati taj Dan, ne pjeva na svom svagdašnjem putu poput psalmista koji se uspinje u Jeruzalem:”Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u dom Gosopdnji!”

Živimo, dakle, po Božjem obećanju:”Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram, jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegovu radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom.”

Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime.

Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.